ŽUPA PUNITOVCI

Povijest župe Punitovci

Mjesto Punitovci se spominje kao terra ponith još u predtursko doba. Godine 1579. u turskom defteru (Popis sandžaka Požega 1579. godine), spominju se Punitovci kao vlaško naselje koje broji tek 10 kuća.

Preci današnjih žitelja Punitovaca, Bosanci hrvatske narodnosti iz okolice Dervente, s područja župe i samostana sv. Marka na Plehanu naseljavaju ovo područje oko 1750.

Župa je osnovana 1767. godine a osnovao ju je biskup Josip Čolnić diobom od župe Gorjani. Tada su u župi Punitovci bila slijedeća sela: Punitovci, Beketinci, Široko Polje i Vuka.

Župa je povećana 1881. naseljavanjem Slovaka i Nijemaca i osnivanjem novih sela: Jurjevac, Josipovac i Krndija. Biskup Josip Juraj Strossmayer je za potrebe biskupijskog vlastelinstva i potrebe gradnje katedrale naselio ova tri sela. Po njemu su Josipovac i Jurjevac dobili ime. S područja Josipovca i Jurjevca iskrčene su šume a od građe koja je ovdje posječena sagrađene su mnoge značajne zgrade u Hrvatskoj i u svijetu: npr. Hrvatska akademija znanosti i umjetnost, Mađarski parlament i mnoge druge. Župljani ove župe bili su angažirani kao obrtnici na gradnji katedrale: drvosječe, stolari, ciglari, zidari …

Godine 1942. od župe Punitovci odvojena su sela Vuka, Beketinci i Široko polje i od tih sela osnovana je nova župa s sjedištem na Vuki. Danas se granice Općine poklapaju s granicama župe, a župnik upravlja crkvenim zajednicama u Krndiji, Jurjevcu Punitovačkom, Josipovcu Punitovačkom i u župskom središtu Punitovcima. Načelnica Općine je gospođa Jasna Matković, iz Punitovaca, koja dobro surađuje s župnikom i podržava župske projekte. Osim toga u Općinskom vijeću mjesta zauzimaju ugledni župljani i članovi nekih župskih tijela (ŽPV i ŽEV) te se brinu oko suradnje na dobrobit Župe i Općine.

Geografski smještaj župe i granice

Župa Punitovci graniči na sjeveru sa župom Budimci, na zapadu sa župom Drenje (Potnjani), a na jugu sa župom Gorjani. Sjevero-istočni susjed župe je župa sv. Josipa na Vuki koja je prethodno bila u okviru ove župe. Kroz područje župe prolazi auto-cesta koridora Vc Sredanci-Osijek. Sela župe svojim položajem gravitiraju župnom središtu gdje se i nalazi većina ustanova potrebnih za život zajednice (Pošta, Općina, Liječnik itd.) U svakom je selu, osim u Krndiji organizirana nastava nižih razreda, a matična škola „Josip Kozarac“ nalazi se u Josipovcu Punitovačkom, najbrojnijem mjestu župe.

Župna crkve i filijalne crkve

Župa crkva posvećena je sv. Ladislavu, kralju. Nakon drvene kapele što su je sagradili prvi doseljenici sagrađena je zidana crkvena zgrada 1795. godine, a 1880. dodan joj je toranj. Iznutra je uređena i temeljito obnovljena 2008. godine, a izvana je uređena 2017. godine. Tom prilikom je brigom župljana i Općine ponovno postavljen sat na tornju crkve.

Filijalna crkva sv. Mihaela, arkanđela u Josipovcu Punitovačkom nekoliko je puta dograđivana, a sadašnji oblik dobila je dogradnjom tornja 2003. godine, kad je postavljen i toranjski sat, dar župljanina dr. Andrije Šuljaka, svećenika i kanonika prvostolnog kaptola, dugogodišnjeg profesora crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Njegova bista je postavljena u dvorištu škole u Josipovcu kao zaslužnom župljnaninu ove župe. U crkvi se nalazi kip Blažene Djevice Marije, kojeg su prilikom doseljenja Slovaci donijeli u Josipovac 1881. iz svoje matične župne crkve u Novoj Bistrici, brdskom mjestu na granici s Poljskom. Slike u prozorima biblijskih motiva radovi su amaterskih umjetnika iz Josipovca (2007.)

Filijalna Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Jurjevcu uređivana i dograđivana nekoliko puta. Sadašnji oblik je iz 1987. kad je dograđena i temeljito obnovljena. Ov je crkve godišnjeg župskog hodočašća o blagdana u Velike Gospe gdje pješači veliki broj župljana i okolnih sela u procesiji.

Filijalana crkve Našašća sv. Križa u Krndiji sagrađena je 1937. godine. Ovo je najveća crkva u Đakovštini nakon Katedrale u Đakovu. U vrijeme gradnje crkve u Krndiji je stanovalo oko 2000 vjernika. Oni su vlastitim sredstvima izgradili ovu crkvu. Krndija je u to vrijeme imala vlastitu električnu centralu za javnu rasvjetu i rasvjetu u domovima, kino, 2 čitaonice, 6 gostionica i 12 brijača. Bilo je to najbogatije i najrazvijenije selo u Đakovštini.  Nakon protjerivanja stanovništva opustošena je i djelomice porušena. Neko je vrijeme služila kao skladište poljoprivrednih proizvoda, umjetnog gnojiva i kalkamona. Obnovu crkve počeo je bivši stanovnik Krndije Lee Pek koji je svoju životnu ušteđevinu poklonio da se crkve obnovi i ponovo privede svrsi bogoslužja. Prošlih nekoliko godina nastavljena je obnova i popravak krovišta. U crkvu se o blagdanima Uskrsa i Božića okuplja cijela župna zajednica, a o blagdanu sv. Marka ondje se blagoslivljaju polja. U crkvu rado dolaze i potomci negdašnjih stanovnika Krndije, rodom njemačke nacionalnosti. Prigodom ponovne posvete Crkve u Krndiji bilo je prisutno oko 300 bivših stanovnika Krndije i članovi njihovih obitelji. 

Iseljavanje i kretanje broja vjernika

Velik broj stanovništva (oko 2000 duša) protjerano je ili iselilo u razdoblju nakon drugog svjetskog rata (1944.-1945.) iz sela Krndija. Gotovo svi stanovnici njemačke nacionalnosti protjerani su iz Krndije (ostalo je nekih 10 obitelji), a selo je pretvoreno u koncentracijski logor gdje su skupljani muškarci, žene i djeca iz čitave Đakovštine pa i šire (iz Banata i Bačke). Bivši stanovnici Krndije, a i kasniji logoraši bili su deportirani u Austriju i Njemačku. Mnogi su se raselili širom svijeta, najvećim dijelom u Austriju i Njemačku, a drugi sve do Amerike, Australije i Novog Zelanda. Politika komunističke vlasti bila je zatiranje sela Krndija. Svaka kuća iz koje bi se netko iselio ili bi umro bila je srušena, a zemlja pretvorena u oranice. Od 600 kuća koliko je bilo 1939. sada ima nekih 20-tak naseljenih, a ostale propadaju. Sve kuće i zemljište bilo je u vlasništvu Republike Hrvatske, osim crkve i crkvenog zemljišta koje je u vlasništvu župe. Zauzimanjem Načelnice Općine Punitovci gospođe Jasne Matković naseljene kuće s okućnicama predane su u vlasništvo obiteljima koje u njima trenutno stanuju.

Nakon 1960. godine zbog ekonomskih razloga raselili su se mnogi župljani osobito iz Josipovca te otišli u prekomorske zemlje, osobito u Australiju. Mnoge mlade obitelji odselile su u gradove (Osijek i Đakovo). Trend iseljavanja osobito je jak u posljednjih desetak godina kad je župu Punitovci napustilo oko 300 većinom mlađih župljana.

Iako je u cijelu je općinu uveden plin, proveden vodovod i početa izgradnja kanalizacijske mreže, cestovna povezanost popravljena dobra te je život ovdje lakši i ugodniji mnogi se ipak odlučuju za odlazak i trajno iseljavanje. Prema popisu iz 2011. župa je brojala 1752 katolika, a danas je broj katolika oko 1480. U Krndiji danas stanuje 45 duša. U Jurjevcu je oko 200 katolika. U Josipovcu živi 690 vjernika. U Punitovcima je 530 župljana.

Dr. sc. Đurica Pardon je 23. po redu župnik župe sv. Ladislava, kralja u Punitovcima od 2002. godine. Župa sv. Ladislava, kralja proslavila je 2017. godine 250. godišnjicu od svoga osnutka.